Sunshine mixed with a little hurricane

05.09.2017.

Idemo jako!

Na izmaku sam snaga. Toliko sam iscrpljena. Želim samo da spavaaam. Da legnem naveče bez da moram namjestiti hiljadu alarma za jutro. Da se probudim nasmijana,odmorna i s pjesmom. Ne želim više da slušam svako jutro onaj odvratni zvuk koji me budi. Još malo, tješim se. U nekim trenucima toliko dobijem motivacije, mogu da budem sebi toliki vjetar u leđa da samu sebe svaki put iznenadim. A onda kasnije toliko psihički padnem. Iz krajnosti u krajnost. Uvijek je tako kod mene. Crno ili bijelo. Ljeto i zima. Dan i noć.

A onda jutros uz kafu uđem kao po nekoj ustaljenoj rutini na instagram, pa na FB da provjerim ima li štagod novo. I zatekne me status od spisateljice Martina Mlinarević - Sopte o tome kako ima rak dojke. I momentalno se rasplačem. Tako teško to uvijek primam k srcu. Nisam, hvala Bogu, nikada imala blizak susret s tom opakom bolešću, niti bilo ko iz moje uže i šire porodice. I opet me tako pogodi. Pogotovo kada su tako mladi ljudi u pitanju. Kada razmišljam o specijalizacijama, znam da jedino na onkologiji nikad ne bih mogla raditi. Od tog odjela bježim ko bez glave. Bila sam par puta na praksi, i to svaki put ostavi dubok trag na meni. I svaka čast svakome ko se bori i uspije pobijediti tu bolest. I onima koji ne uspiju. Tim ljudima treba dići spomenik.

I onda se naljutim na sebe što se žalim i kukam. Ta 'bolujem' samo od nedostatka sna, hvala Bogu. I nedostatka snage za učenjem.
Idemo smrviti taj ispit i onda spavat danima.
Veća nagrada mi ne treba.

24.08.2017.

Slatko od Dunje

Meni je ova djevojka kraljica. Iako ne pratim youtubere jer su svi na isti fazon i svi su mi smoreni, ona mi se jako svidjela. Rijetkost je danas da je neko u potpunosti iskren i odiše ovolikom količinom energije. Stvarno mi je legendarna.

20.08.2017.

Bed of roses

Uvijek se ispostavi da kada nešto željno iščekuješ, i raduješ se unaprijed danima,mjesecima - bude bezveze. Tako sam se ja radovala ovome ljetu više nego ijednom do sad, a ispalo je na kraju puno razočaranja. Počevši od faksa i ispita za koji sam bila uvjerena da ću riješiti na vrijeme, do razočarenja u ljude i prekida dugogodišnjeg prijateljstva. Obećala sam sebi da se više ničemu neću toliko neizmjerno radovati i nikoga više neću dizati u zvijezde i nikome više neću bespogovorno vjerovati. Događaji kojima se nikad nisam radovala su na kraju ispadali nešto najbolje, ljudi od kojih nisam ništa očekivala su me uvijek iznenadili i još uvijek me iznenađuju na milion (pozitivnih) načina.
Toliko sam se ove godine radovala odmoru i ljetovanju sa društvom. Sve je to proteklo fino, ne mogu se nešto posebno požaliti, ali ipak ne po mom ukusu. Nisam imala prilike da se odmorim, da čitam knjige po cijeli dan, kupam se sama na plaži sa prvim izlaskom sunca, budem sama sa sobom i svojim mislima. Umjesto toga sam jutra dočekivala u zagušljivim diskotekama, sa hrpu ljudi koji mi nisu prijali. Lesson learned.
Ovo nedjeljno kišno veče mi je tako savršeno za izležavanje u krevetu sa sladoledom i Bon Jovijem u pozadini. Definitivno my kind of night.


Noviji postovi | Stariji postovi