Sunshine mixed with a little hurricane

18.08.2017.

Jedan, jedini, neponovljivi..

"Želim da me zvižduk vjetra zagluši, da svira kroz mene kao kroz trsku, mislim kako bi lijepo bilo ne misliti, mislim kako bi lijepo bilo naći se sad na rijeci, šiban olujom, u ribarskoj barci ili u štrkljastoj drvenoj kućici na obali rijeke, okružen divljom stihijom, sam s njom, bez tuge u sebi i oko sebe. Ali to je samo trenutna želja, davnašnja potreba za bijegom i za odvajanjem od tereta u sebi, neostvariva čežnja za tišinama."
Meša Selimović

17.08.2017.

I don't just read good books, I climb inside of them and live there.

Gotovo pa svaka knjiga koju pročitam na mene ostavi prilično jak utisak. O kojoj god temi da se radi, toliko se unesem u priču, da i kada ne čitam, samo o tome mislim, razmišljam o likovima i šta će se sljedeće dogoditi. Ne znam ništa raditi kao normalni ljudi. Ili razvlačim danima čak i mjesecima sa nekim stvarima, ili me to 'nešto' toliko zaokupira da samo to radim i samo o tome mislim. Što se tiče knjiga, to je uvijek ovo drugo.
Naučila sam čitati sa četiri godine. Inače, moji roditelji oduvijek jako vole da čitaju. Kod nas se u kući knjiga može naći bukvalno na svakom ćošku. Vjerovatno sam ih kao mala posmatrala kako čitaju pa sam htjela i ja to da isprobam. Mama mi je pričala kako me je jednom (sa moje četiri godinice) zatekla kako sjedim s jednom od njihovih knjiga i doslovno precrtavam slova. Uvijek sam bila znatiželjno dijete pa nisam mogla da odolim a da ne saznam zašto to oni provode tolike sate gledajući u ta slova. Tako sam, naravno, uz maminu pomoć, ali na svoju inicijativu, naučila da čitam i pišem.
Od tada, gdje god sam bila ja, tu je negdje bila i neka od mojih knjiga. Gdje god bih krenula strpala bih u nečiju torbu knjigu da se osiguram u slučaju da tamo gdje idem bude dosadno. Nisu me nikad zanimale igračke za kojima su ostale djevojčice bile lude. Imala sam dvije barbike, koje su bile gole. Ne znam šta im se desilo s odjećom, ali se sjećam da je nisu imale, i da sam ih uvijek gurala negdje na kraj police da se ne vide onako obnažene. Ispred njih sam, naravno, redala knjige.
Nedavno sam sa drugaricom sa kojom se družim čitav život, došla na tu temu. Rekla mi je kako sam, otkad zna za mene, uvijek pričala o nekim knjigama. Po njenom mišljenju, bila sam jako čudno dijete, jer me igračke nisu zanimale kao ostalu djecu.
Jedna sam od osoba koja je i u osnovnoj i u srednjoj školi pročitala baš svaku lektiru. Već u osnovoj školi sam pročitala veći dio lektira za srednju. Neke su mi bile nadahnjujuće, neke ruku na srce i malo dosadne. Ali svaka poučna na svoj način.
I upravo je zbog toga moja ljubav prema knjigama toliko jaka. Koliko god bezazlena radnja bila, neka pouka uvijek postoji. Toliko toga naučiš, shvatiš, proživiš.
I volim da čitam sve. Od Meše Selimović koji je moj br 1.. do ovih novijih bestselera s kojima odmaram moždane vijuge.
Preporuka za neku dobru knjigu, naravno, uvijek dobrodošla. Bujrum. :D

10.08.2017.

Moj stari san, nedosanjan

Niko ko ljubav se ne sveti
I ništa ko srce ne pamti
Al' tebi ne znam da pomislim zlo


Al' u dušu dušu si mi stavila...


Stariji postovi