Sunshine mixed with a little hurricane

28.09.2017.

Maher

Godina očišćena.
Ispit od 800 i kusur strana položen.
PO-LO-ŽEN!
Osjećaj neprocijenjiv.

Ne sjećam se kad sam zadnji put plakala, ali sada bih definitivno mogla. Od neizmjernog olakšanja koje upravo osjećam. I od toliko sreće. Žrtvovanje, odricanje, neprospavane noći.. Sve postane nebitno kad shvatiš da će se sve isplatiti i da si svakim svojim korakom bliže kranjem cilju. A tek količina ponosa i sreće kojim te njih dvoje dočekaju nakon svakog položenog ispita.  Riječima se ne može opisati. Život je lijep.

07.09.2017.

Poguzija štaš

Nafurala se ja da vodim kao neki zdravi život. Ništa fast food, gazirana pića i tome slično. I to mi ide, nije mi teško. Ljepše mi ovako, imam više energije.

Između ostalog, počela da nabavljam sve prirodne proizvode za lice. Pazim šta stavljam na kožu, pravim neke prirodne maskice i slično.
Napravim večeras masku od meda i cimeta i namažem cijelo lice. Odem u sobu da ponavljam za ispit. Zaboravim ja da sam stavila masku. Lijepo sve isponavljam, oduševim se kako mi lijepo ide. Ma sve mi slatko u ustima nešto od te silne dragosti. Prođem u hodniku pored ogledala i shvatim da sam pojela skoro svu masku s lica......

07.09.2017.

Učenje part 2

Znači.
Normalna nisam.
Majke mi.

Imam taj svoj kutak u kući gdje uvijek učim. Tu mi je najudobnije,koncentracija mi je najbolja i niko me ne ometa. Međutim,ima tu jedan veliki prozor. Pošto sam na spratu,kroz taj prozor mogu vidjeti jedino krovove okolnih kuća, pa nisam nešto plaho ni gledala kroz prozor.
Samo se tu fino smjestim, odškrinem ga malo da mi ulazi zraka i zadam se na učenje.

Međutim, u ponedeljak nešto slučajno pogledam, i vidim na krovu preko puta 3-4 čovjeka,nešto popravljaju. Među njima jedan mlađi. Kad god ja pogledam, on stoji na samoj ivici i nešto reda. Uhvatila mene briga sad, ode moja koncentracija,ode moje učenje..da se frajer neće spotaknuti. I tako malo-malo ja glavu kroz prozor. Prođe ponedeljak,utorak, srijeda.. Svaki dan on na krovu a ja ovakva brižna stalno provjeravam da l' je još uvijek živ. Da bih ja juče skontala da su male šanse da će pasti jer očigledno zna šta radi. Shvatim da mi se zapravo sviđa to što vidim,pa mi zato pogled tako često odleti prema njemu.
Spustim ja juče roletnu,nema vremena za dangubljenje, ispit sve bliže.

Danas mi đavo opet ne da mira,podignem ja opet roletnu. Pa svako malo,glavu kroz prozor. Završim maloprije s učenjem,pa već po navici da vidim dokle su stigli. Kad njima pauza,on sjedi na krovu i pogleda pravo u mene i smije se. Znači tek mi je tad palo na pamet (pametnici), da i on mene isto tako dobro može vidjeti kao i ja njega. Ostanem ja na prozoru, kao nešto radim,ne vidim ga. I onda mi tek u mozak dođe zašto mi je djelovao pomalo poznato... Sjetim se da mi se prije par godina stalno javljao preko FB-a i da sam ga na kraju blokirala. Zašto,ne znam. Ali sam sigurno imala dobar razlog jer nikad nikog ne blokiram. Koliko god da mi neko dosađuje ja fino odgovaram, jer nemam srca i ne znam nikoga isfurati i biti bezobrazna. Sad mene pojede što li sam njega blokirala.
Pojma nemam. Sladak je, šteta.

A i pošteno sam se obrukala.


Stariji postovi